U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata Japan se samo nekoliko desetljeća pretvorio se iz ratom devastirane zemlje u jednu od najbogatijih nacija na planetu. Istodobno, međutim, Japanci nisu postali zadovoljniji vlastitim životima. Istraživanja su pokazala da je ranih 70-ih pao postotak Japanaca koji su imali najpozitivnije mišljenje o stupnju zadovoljstva svojim životom.
Japanski primjer postao je najpopularniji u teoriji nazvanoj Easterlinov paradoks, koju je u studiji objavljenoj 1974. godine postavio Richard Easterline, ekonomist sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, a polazila je od toga da ekonomski rast ne mora nužno voditi i sreći. Ljudi u siromašnim zemljama - što ne iznenađuje - postali su sretniji jednom kad su si mogli priuštiti osnovno, no sve nakon toga, jednostavno, nema veze sa srećom.
Danas je, međutim, Easterlineov paradoks na meti napada. Na Brookings Institutionu u Washingtonu, dvojica ekonomista s istog Sveučilišta kao i Easterline pobili su teoriju svog kolege izazvavši reakcije ekonomista širom svijeta.
Betsey Stevenson i Justin Wolfers tvrde da novac može donijeti sreću iako nije garancija sreće. Autori ističu da je u 34 godina, koliko je prošlo od objave Easterlineova rada, objavljeno niz istraživanja javnog mišljenja koja omogućuju bolji uvid u temu.
Središnja poruka svih tih rezultata pokazuje da su prihodi ipak važni, zaključuju autori. Štoviše, Stevenson i Wolfers tvrde da je apsolutni prihod važniji od relativnog. U Sjedinjenim Američkim Državama, prema nedavnom Gallupovu istraživanju, oko 90% ispitanika članova kućanstava koja zarađuju barem 250.000 dolara godišnje smatra se vrlo sretnima.
S druge strane, u kućanstvima koja zarađuju manje od 30.000 dolara tek 42% ispitanika smatra se vrlo sretnim, s tim da međunarodna istraživanja pokazuju da ta skupina nije sretnija ni ako živi u siromašnijoj zemlji od SAD-a.
Autori su analizirali stara službena istraživanja te otkrili da se japansko pitanje izmijenilo tijekom godina. Kasnih pedesetih i ranih šezdesetih najpozitivniji odgovor koji se nudio ispitanicima glasio je: "Iako nisam bezgranično zadovoljan, trenutno sam generalno zadovoljan svojim životom." No u 1964. godini tvrdnja je glasila jednostavno: "Potpuno zadovoljan."
Logično je stoga očekivati da će broj ljudi koji daju takav odgovor pasti u odnosu na odgovor iz prethodnog istraživanja koji je daleko manje pozitivan. Richard Easterline koji radi na Sveučilištu Južna Kalifornija, i također je vidio rad koji pobija njegovu teoriju, slaže se da su ljudi u bogatijim zemljama zadovoljniji, no sumnja da je bogatstvo izvor njihova zadovoljstva, već smatra da bi rezultati istraživanja prije mogli odražavati kulturološke razlike.
Easterline tvrdi da bi ga se moglo uvjeriti u zaključke kolega u slučaju da stupanj zadovoljstva vrlo očito raste paralelno s ekonomskim rastom pojedinih zemalja. U nekim zemljama to se dogodilo, no u zemljama poput Kine i Sjedinjenih Država nije. Ekonomski rast sam po sebi sasvim sigurno nije dovoljan da se ljudi osjećaju dobro i to je tvrdnja kojom je Easterline najviše pridonio teoriji ekonomije. (V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
