Jedna medicinska sestra koja je radila s umirućima sastavila je listu njihovih najčešćih žaljenja prije smrti. Osim previše posla, ljudi na samrti žale zbog manjka hrabrosti da budu 'svoji', te manjka kontakta s prijateljima i obitelji.
Medicinska sestra Bronnie Ware godinama je radila u palijativnoj skrbi, te je na svom blogu prikupila svjedočanstva pacijenata u posljednjim satima života, prenosi The Guardian. Cilj joj je bio ukazati ljudima na stvari koje su doista u životu bitne pa je izdvojila pet najčešćih želja umirućih.
1) Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti kako želim, a ne kako drugi očekuju od mene
Kad ljudi shvate da je njihov život gotov i pogledaju unatrag, lako vide koliko je njihovih snova ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije slušala ni polovicu svojih snova i želja i umrli su u spoznaji da nisu ni približno učinili što su htjeli. Zdravlje većini donosi slobodu za postizanje određenih ciljeva, a ljudi to shvate tek kada to isto zdravlje izgube. Ovo je jedno od najčešćih žaljenja prije smrti.
2) Volio bih da nisam toliko teško radio
‘Ovo je izjavio gotovo svaki muški pacijent kojeg sam njegovala. Žale što su propustili život svoje djece, dio partnerstva i brojna prijateljstva. Žene su također spominjale žaljenje za tim što su u životu previše radile. Ljudima je žao trošiti toliko svog života samo na rad’, napisala je sestra Ware. Pojednostavljenjem svog stila života moguće je ne trebati toliko novaca koliko mislite da vam treba. Stvaranjem više prostora u vašem životu postajete sretniji i otvoreniji za nove mogućnosti, koje su prilagodljivije novom životnom stilu.
3) Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje
Mnogi ljudi potiskuju svoje osjećaje kako bi bili u miru s drugima oko sebe. Rezultat toga je da nikada ne postanu ono što doista jesu. To zna rezultirati i bolestima razvijenima zbog potisnute ljutnje i gorčine kojima je uzrok nezadovoljstvo samim sobom.
4) Volio bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima
Ljudi često ne shvaćaju pravu vrijednost svojih starih prijatelja sve do trenutka dok nisu na samrti. Mnogi su toliko zauzeti vlastitim životima da su neka prijateljstva u potpunosti zaboravili. Svakome prilikom smrti nedostaje prijatelj.
5) Volio bih da sam samom sebi dopustio da biti sretniji
I ovo je najčešće žaljenje terminalnih pacijenata. Mnogi ne shvaćaju do kraja života da je sreća - njihov izbor. Ljudi ostaju zaglavljeni u starim navikama, a strah od promjena, te hoće li oni i drugi oko njih biti zadovoljni, ljude sputavaju u sreći i pri kraju života žale što se nisu više smijali i bili opušteniji u životu.
Izvor: Dnevno.hr
