Radim kod poslodavca pet i pol mjeseci. Počela sam kao student, a studentska prava izgubila sam dva i pol mjeseca nakon toga. Na usmenom razgovoru poslodavac mi je iznio šture uvjete rada - 3 mjeseca probni rok te iznos početne plaće. Međutim, uskoro sam opravdano postala nezadovoljna (neplaćanje prekovremenog, ista plaća dok drugi napreduju i dr.). Osim toga plaćanje se obavlja putem studentskog ugovora (s netočno navedenim podacima o vrsti mog rada), čak i nakon što sam diplomirala. Budući da nisam jedina koja u toj firmi radi ‘na crno’, zanima me da li je uputno da poslodavca prijavim poreznom te da li bih i ja mogla snositi određene posljedice takvog rada budući da i dalje dižem studentske ugovore na svoje ime, a više nisam student.
Međutim, poslodavac mi je obećao da će me ipak prijaviti, pa me sada zanima da li bi bilo pametnije zadržati honorarni status (znači da potpišem ugovor na određeno vrijeme - nisam baš sigurna kako to ide) s obzirom da tražim drugi posao pa ne bih željela biti vezana za postojeću firmu otkaznim rokom? Također me zanima koja su moja prava s obzirom na trenutni status, da li mogu postavljati uvjete (i koje) ako dođe do toga da potpišem ugovor o radu, te koja su mi prava u slučaju honorarnog zaposlenja (godišnji odmor, pravo na plaćeno bolovanje, slobodni dani i sl.)? Da li smijem zakonski tražiti povećanje plaće, nakon koliko vremena i čime se ono utvrđuje?
Poslodavca biste mogli prijaviti inspekciji rada za nedavanje ugovora o radu, što je prekršaj za koji je predviđena novčana kazna. Međutim, ako i nadalje imate studenski ugovor, poslodavac bi vjerojatno negirao postojanje ugovora o radu, tvrdnjom da se radi o drugoj vrsti ugovora, tj. o studenskom ugovoru. Stoga bi preostala jedino mogućnost da sudu pokušate dokazati postojanje ugovora o radu, o kojoj mogućnosti smo već pisali u ovoj rubrici. Isto tako, ako ste u međuvremenu sklopili ugovor o radu, mogli biste na isti način pokušati sudom dokazati da je radni odnos, tj. ugovor o radu postojao i ranije, a nakon toga prijaviti poslodavca poreznoj upravi i Hrvatskim zavodu za mirovinsko osiguranje.
Što se tiče pitanja povoljnijeg ugovora - ‘honorarnog’ ili ugovora o radu, samo ugovor o radu daje prava iz Zakona o radu. Naime, Zakon o radu ne poznaje ‘honorarni’ rad, stoga ako imate ugovor koji nije ugovor o radu, temeljem njega ne ostvarujete nikakva prava iz Zakona, poput bolovanja, godišnjeg odmora i sl. Ovo neovisno ako Vam ta prava poslodavac možda stvarno i priznaje, budući se ovdje de facto radi o radnom odnosu. Naravno, bez ugovara o radu nema nikakve mogućnosti da ostvarite pravo na bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Stoga, ako Vam navedena prava poslodavac uskrati, morali biste prethodno sudski dokazati postojanje ugovora o radu i u sklopu toga pripadajuća prava.
Međutim, ugovor o radu na određeno nije nikakav ‘honorarni’ ugovor, već ugovor o radu s vremenski ograničenim trajanjem te Vam on daje sva prava iz radnog odnosa. Takav ugovor možete redovito otkazati samo ako je to predviđeno samim ugovorom. Dakle, trebali biste tu mogućnost predvidjeti ugovorom, u kojem slučaju bi otkazni rok iznosio dva tjedna (ako ste kod poslodavca u radnom odnosu manje od godine dana). S druge strane ugovor o radu na neodređeno vrijeme uvijek možete redovito otkazati, s istim otkaznim rokom.
Osim toga, svaki ugovor o radu možete i izvanredno otkazati, tj. bez otkaznog roka, ako postoje osobito važne činjenice koje to opravdavaju. Inače, ako ne biste odradili otkazni rok, ili biste izvanredno otkazali bez valjanog razloga, poslodavac bi Vas mogao teretiti za naknadu štete, ali u praksi takvih slučajeva gotovo i nema.
Pri sklapanju ugovora o radu možete postavljati sve zakonske uvjete, a povećanje plaće možete tražiti uvijek. Budući su radni odnosi ugovorni odnosi s poslodavcem pregovarate o svemu, uključujući i plaću, a o čitavom nizu činitelja (vrsta posla, koliko ste neophodni poslodavcu, koliko je poslodavac uspješan i sl.) ovisi kakve ćete uvjete rada, uključujući i plaću, uspjeti ugovoriti. Inače, plaća se određuje ugovorom o radu, ali i kolektivnim ugovorom te pravilnikom o radu. Ako plaća nije uopće utvrđena, poslodavac je dužan isplatiti primjerenu plaću, dakle redovitu plaću za jednaki rad. Naravno, prava iz Zakona o radu, kao minimum zajamčenih prava, imate uvijek, neovisno o ugovoru o radu.
Preporuka:
