- Na čak 85% poslodavaca dodatna edukacija ima pozitivan utjecaj prilikom odabira kandidata za posao
- Poslodavcima važno posjedovanje komunikacijskih i prezentacijskih vještina, specijaliziranih prodajnih vještina te poznavanje stranih jezika
- Međunarodno priznati programi i upisivanje završenog programa u radnu knjižicu važni uglavnom posloprimcima, dok poslodavcima nisu ključni
Portal EduCentar (www.EduCentar.net) proveo je u suradnji s portalom MojPosao tijekom lipnja i srpnja 2010. Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od preko 1.600 posloprimaca i 70 poslodavaca.
Rezultati istraživanja pokazali su kako isključivo formalno obrazovanje nije dovoljno za kvalitetno obavljanje posla te da se, bez obzira na završeni stupanj obrazovanja, potrebno dodatno obrazovati. Tako je samo 10% posloprimaca i 7% poslodavaca izjavilo kako formalno obrazovanje daje odličnu osnovu za obavljanje radnih zadataka, vrlo dobrim formalno obrazovanje ocjenjuje 28% posloprimaca i 20% poslodavaca, a da formalno obrazovanje daje dobru osnovu za obavljanje posla smatra 34% posloprimaca i 38% poslodavaca. Čak 29% posloprimaca i 35% poslodavaca svoje formalno obrazovanje, odnosno formalno obrazovanje svojih zaposlenika ocjenjuje dovoljnom ili nedovoljnom ocjenom.
Pored formalnog obrazovanja, većina posloprimaca (njih 67%) pohađala je i dodatne edukacije. Od ispitanika koji su pohađali neki program dodatne edukacije, njih je 38% izjavilo kako im je dodatna edukacija izrazito pomogla u obavljanju radnih zadataka, dok je većina ispitanika (njih 54%) izjavila kako im je dodatna edukacija pomogla u određenoj mjeri. Samo je 8% ispitanika izjavilo kako im dodatna edukacija nije pomogla u obavljanju radnih zadataka.
U kojoj se mjeri dodatno obrazovanje isplati, pokazali su i odgovori poslodavaca - čak 85% poslodavaca izjavilo je kako dodatne edukacije kandidata za radno mjesto utječu na njihovu odluku prilikom zapošljavanja, dok je svega 10% poslodavaca izjavilo kako one nemaju utjecaja na njihovu odluku.
No, iako se poslodavci i posloprimci slažu u stajalištu da je dodatno obrazovanje važno za profesionalni razvoj svakog zaposlenika, prisutne su znatne razlike u područjima edukacije koja posloprimci, odnosno poslodavci cijene i smatraju da su im potrebna. Posloprimci tako smatraju da im je najpotrebnije znanje stranih jezika (51%), a zatim usavršavanje komunikacijskih i prezentacijskih vještina (38%). S druge strane, poslodavci smatraju da je njihovim zaposlenicima najpotrebnija dodatna edukacija vezana za komunikacijske i prezentacijske vještine (61%), zatim strani jezici te na trećem mjestu specijalizirane prodajne vještine (35% poslodavaca). Za dodatnu edukaciju s područja specijaliziranih prodajnih vještina bi se, s druge strane, odlučilo tek 11% ispitanih posloprimaca.
Znatna je razlika u željama posloprimaca i potrebama poslodavaca i kod poslijediplomskih studija pa tako svega 13% poslodavaca smatra da su oni potrebni njihovim zaposlenicima, dok bi poslijediplomski studij istovremeno željelo završiti čak 29% posloprimaca. Od ostalih područja edukacije poslodavci smatraju kako je njihovim zaposlenicima potrebno dodatno obrazovanje iz područja managementa, a visoko na ljestvici su i osnovni, odnosno specijalizirani informatički programi.
Kada je u pitanju trajanje edukacije, ponovno se mogu uočiti znatne razlike između posloprimaca i poslodavaca. Posloprimci tako većinom preferiraju višemjesečne, odnosno semestralne programe (njih čak 65% bi odabralo takvu dinamiku pohađanja dodatne edukacije), dok s druge strane čak 62% poslodavaca smatra kako su za njihove zaposlenike najprikladniji jednodnevni i višednevni programi. Ovakva je situacija vjerojatno posljedica želje poslodavaca za brzim rezultatima te kraćim izostancima s posla, dok su posloprimci, kad se radi o njihovoj vlastitoj edukaciji, ipak orijentirani na duži rok i stoga žele temeljitije obrazovanje, pa čak i ako će ono trajati nešto duže.
Za mjesto održavanja profesionalne edukacije 28% poslodavaca odabralo bi prostorije tvrtke i to za vrijeme radnog vremena, dok bi 24% poslodavaca htjelo da se edukacija odvija u prostorijama tvrtke, ali izvan radnog vremena.
Prilikom odabira edukacijskog centra i programa edukacije i posloprimcima (96%) i poslodavcima (94%) najvažnija je kvaliteta edukacijskog materijala. Cijena edukacijskog programa važna je za 78% poslodavaca i 80% posloprimaca. Od cijene programa, posloprimcima je važnije vrijeme održavanja predavanja, pa je tako čak 90% posloprimaca izjavilo je kako im je to važan ili vrlo važan element pri odabiru edukacijskog programa, dok većina poslodavaca (njih čak 84%) važnim elementom prilikom odabira edukacije ocjenjuje i mogućnost prilagodbe programa potrebama zaposlenika.
Pri ocjeni elemenata koji su važni za odabir dodatne edukacije, može se zapaziti kako kod ocjene dva kriterija postoje znatne razlike između posloprimaca i poslodavaca, a to su međunarodno priznato uvjerenje (koje je važan element pri odabiru edukacije za čak 80% posloprimaca u odnosu na 55% poslodavaca) te mogućnost upisivanja završenog programa u radnu knjižicu (što je važan element za čak 79% posloprimaca u odnosu 46% poslodavaca).
Velika većina ispitanih posloprimaca planira pohađati ili već pohađa neki program profesionalne edukacije. Četvrtina ispitanika (24%) već pohađa neki program profesionalne edukacije (bilo o vlastitom, bilo o trošku poslodavca), dok ih polovica (64%) tek namjerava pohađati. Samo 26% ispitanika ne pohađa niti ne planira pohađati neki program profesionalne edukacije. Bilo da tek planiraju pohađati ili već pohađaju edukaciju, posloprimci to najčešće čine o vlastitom trošku (njih 68%). Od ispitanika koji već pohađaju edukaciju, njih 21% to čini o trošku poslodavca, dok 9% edukaciju pohađa o djelomičnom trošku poslodavca.
S gledišta poslodavaca, ulaganje u edukaciju zaposlenika u narednih godinu dana ponajprije će ovisiti o poslovnim rezultatima koje će tvrtka ostvariti, što je izjavilo 34% poslodavaca. Njih 30% u narednih godinu dana u edukaciju planira uložiti prosječno do 5.000 kuna po zaposleniku, a 14% između pet i deset tisuća kuna. Čak petina poslodavaca (23%) u narednih će godinu dana po zaposleniku uložiti više od 10.000 kuna.
Velika većina tvrtki prepoznaje isplativost ulaganja u edukaciju zaposlenika, pa se tako 69% ispitanih poslodavaca slaže kako je kroz ulaganja u edukaciju zaposlenika tvrtka ostvarila dodatnu financijsku korist i unaprijedila poslovanje, dok se s tom tvrdnjom ne slaže svega 7% poslodavaca.
Za razliku od prošle godine kada je 51% poslodavaca izjavilo kako su njihovi zaposlenici u protekloj godini pohađali program profesionalne edukacije, ove godine isto je izjavilo 68% poslodavaca. Ipak, 51% ispitanih poslodavaca priznalo je da ne ulaže dovoljno u edukaciju svojih zaposlenika, a čak 23% poslodavaca izjavilo je da ne ulažu u edukaciju svojih zaposlenika unatoč tome što im je ta edukacija potrebna. Kao razloge nedovoljnog ulaganja u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika najveći broj poslodavaca (62%) navodi nedostatak financijskih sredstava, nedostatak vremena zaposlenika (58%) te nedovoljno dobar sustav koji bi prepoznavao potreba za edukacijom (49%).
No, čak i kad poslodavci nisu spremni ulagati u njihovo obrazovanje, posloprimci su spremni sami ulagati u znanje, pa bi tako za edukaciju kojom bi stekli nove vještine i povećali mogućnost apliciranja na bolje radno mjesto, najviše posloprimaca, njih 36%, mjesečno izdvojilo između 500 i 1.000 kuna. Do 500 kuna mjesečno bi izdvojilo 32% posloprimaca, dok bi ih 15% izdvojilo 1.000 do 2.000 kuna mjesečno. Samo 4% posloprimaca ne želi ulagati u svoju edukaciju.
Jedan od načina na koji se može povećati učestalost dodatne edukacije posloprimaca je i podjela troškova, pa tako ne iznenađuje činjenica kako bi znatan broj poslodavaca (njih čak 73%) bio skloniji više ulagati u profesionalnu edukaciju, kad bi zaposlenici djelomično snosili troškove te edukacije. Najviše ovih poslodavaca (njih 26%), smatra da bi idealno učešće zaposlenika u troškovima edukacije trebalo biti 30%, dok ih 20% smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 50%.
S druge strane, posloprimci su čak i više skloni participirati u svojoj edukaciji, pa bi tako njih čak 88% pokrilo i do 50% troškova edukacije kada bi poslodavac platio ostatak, a svega ih 18% nije spremno financijski izdvajati za edukaciju. Nadalje, 80% posloprimaca spremno je i djelomično ili u potpunosti zamijeniti bonuse na plaću s dodatnom edukacijom.
Uslijed gospodarske krize najviše je poslodavca (41%) smanjilo financijska izdvajanja za edukacije. Trećina poslodavaca (38%) omogućuje svojim zaposlenicima edukacije u jednakoj mjeri kao i prije gospodarske krize ili čak i više, a 15% poslodavaca potpuno je zamrznulo edukacije za zaposlenike.
Ipak, posloprimci imaju drugačiji pogled na trenutnu krizu, pa tako njih čak 31% smatra da nema većih promjena uslijed krize, jer im poslodavac niti prije krize nije financirao edukaciju, a njih 29% osjetilo je krizu na način da je poslodavac smanjio financijska izdvajanja za edukacije, dok je 28% ispitanika u potpunosti ostalo bez edukacija. Svega 13% ispitanika izjavilo je kako im poslodavac edukaciju omogućuje u jednakoj mjeri kao i prije krize.
Cjelovitom istraživanju možete pristupiti OVDJE
