Svoja iskustva podijelile su tri uspješne žene. Za dvije tvrde da su ’mlade i zelene’, a za treću da ju je ’pregazilo vrijeme’.
Jesteli li čuli ili, u gorem slučaju, suočili se s dobnom diskriminacijom, odnosno ageismom, tijekom svoje karijere?
Izvorno se pod pojmom “ageism” podrazumijevaju predrasude, stereotipi i diskriminatorno ponašanje usmjereno prema starijim zaposlenicima. Potaknuti pogrešnom percepcijom da se učinak pogoršava, a kapacitet smanjuje kako ljudi stare, od starijih zaposlenika se očekuje da samo tiho odu kako bi mlađi talenti mogli preuzeti uzde. To je dobna diskriminacija kakvu je doživjela i Ksenija Škacan, žena impresivnog života i životopisa koja je karijeru gradila u Francuskoj, na hrvatskoj tržištu rada bila je nepoželjna jer – “pregazilo ju je vrijeme”. Žena čiji je životopis toliko popunjen da bi se trebalo pisati i po marginama, u intervjuu koji je dana portalu women in adria otkrila je da joj je pronalazak posla u Hrvatskoj bio jedan od najvećih izazova u karijeri. Radila je ona kao operna pjevačica, skladateljica, producentica, bila je pionirka IT-ja… ali dobna diskriminacija nije ju zaobišla. Sve ovo što je u karijeri radila bilo je manje stresno od pronalaska posla u Hrvatskoj nakon pregažene pedesete godine.
Dobna diskriminacija kod zapošljavanja
Problem je, kaže, svojevrstan ageism s kojim se susrela. Njezine diplome, edukacije, znanja, iskustva i impresivan CV nisu bili prednost pri zapošljavanju jer su problem predstavljale njezine godine. Tražila je i poslove koji su daleko ispod njezine razine, samo da ‘krene’. Nakon nekoliko odbijenica pronašla je posao u Transcomu kao agentica korisničke podrške. Transcom joj je dao brzu priliku da napreduje u skladu sa svojim znanjima i postignućima. Ipak, na svojoj je koži osjetila da nije svugdje u hrvatskim kompanijama tako.
„U Hrvatskoj se teško zapošljava osobe koje pregaze 35., a ja sam pregazila i 50-e“, kaže Ksenija koju je neugodno iznenadilo da žena njezina pedigrea tako teško dolazi do posla.
Ovo je školski primjer dobne diskriminacije na poslu s kojom se suočavaju i “mladi” i “stari”, od reda, nema pravila. Ako si mlad, onda te se percipira kao “zelenog” i nezrelog. Ako si stariji onda je pak tvoje vrijeme prošlo…
S druge strane postoji i “youngism”, koji je obrnuti pojam – diskriminacija usmjerena prema mlađim radnicima. Sa sve raznolikijom i višegeneracijskom radnom snagom, dobna diskriminacija sada se pojavljuje tijekom cijelog ciklusa karijere. “Youngism” počiva na pogrešnoj percepciji da je staž potreban za kompetentnost.
Dobna diskriminacija na tržištu rada isprepletena sa seksizmom
Kako piše HBR, tek se počelo istraživati kako se dob koristi za opravdavanje pristranosti i diskriminacije posebno protiv žena. Gender ageism nalazi se na raskrižju dobi i rodne pristranosti i dvostruki je udarac u kojem “nema prave dobi” za profesionalne žene.
Harvard Business Review tako je otkrio da mnoge žene pate od toga da njihove godine nikad nisu “one prave” za posao – ili su premlade ili prestare. Kako žene stare, često ih se ne doživljava kao vrijedne ili relevantne na način na koji se smatraju muške kolege. Starije žene (60+) izjavile su da se smatraju nedostojnima napredovanja.
“Dok muškarci starenjem postaju izvori mudrosti, starije žene se doživljavaju kao zastarjele, harpije, oštre”, istaknula je jedna liječnica.
Na primjer, jedna 61-godišnja zamjenica glavnog direktora za informiranje nije uzeta u obzir u planiranju nasljeđivanja svog nadređenog. Umjesto toga, trenutni direktor pripremao je muškog kolegu za tu ulogu. Zbog ovakvih slučajeva, koji su svakodnevica, mnoge žene osjećaju su se obeshrabreno i pomirile se s time da više ne napreduju nakon što dosegnu određene godine. Tako je jedna žena primijetila da nakon što je navršila 60 godina “više nije bila vrijedna ulaganja u obuku ili mentorstvo”, prenosi HBR. Mnoge se umore već od samog dokazivanja da su i dalje vrijedan dio kompanije.
Kad si mlad, ne shvaća te se ozbiljno
Dobnu diskriminaciju doživljavaju i mlađe žene. Njih se često da pobrkati sa studenticama, stažistima, vježbenicama ili pak pomoćnim osobljem, tajnicama… Takve netočne pretpostavke kojima se umanjuje njihova uloga vrlo su česte. Mnoge mlađe žene također su iskusile manjak kredibiliteta, koji se javlja kada se ne vjeruje izjavama i stručnosti žena.
Kako je biti mlada žena u poslovnom svijetu na svojoj koži je iskusila i Ena Pavelić. Mlada poduzetnica koja se u poduzetničke vode bacila još kao srednjoškolka. Danas je uspješna studentica i vlasnica jedinstvenog brenda konjičke opreme Enibo.
Kako je vrlo mlada ušla u biznis, navikla je na komentare da je još ‘zelena’.
“Susretala sam se sa raznim ljudima, koji su dolazili s različitim reakcijama. Zaista je bilo svega”, otkrila je Ena.
Tako joj se često događalo, ali i još uvijek događa, da sve bude u redu kad se dogovara putem e-maila ili poruka, a kada se nađe s potencijalnim partnerima na sastanku uživo, budu naizgled jako šokirani i puni pitanja.
“Nesvjesno uvijek gledam što sve reći kako bi me shvatili što ozbiljnije“, istaknula je Ena. Dodala je da je uvijek najteže biti na sastancima ili u bilo kakvoj konverzaciji s mnogo starijima od nje jer oni uvijek sve znaju i sve su prošli.
“Najviše mi se govori ‘još si mlada’ ili ‘imaš ti još vremena za pravi posao‘. Takve stvari mi nikada nije drago čuti”, napomenula je ova poduzetnica.
Ena ipak smatra da jednako kako ima dovoljno sposobnosti za voditi tvrtku, ima i toliko sposobnosti oglušiti se na takve komentare.
“Ljudi kao ljudi, uvijek će pričati, jedino bitno je to kako mi na to reagiramo”, zaključila je.
‘Sigurno joj je to tatina/muževa firma…’
I Mateja Bogdanić, čiji je put tekao od zaposlenice do vlasnice, suočila se sa svojevrsnom dobno-spolnom diskriminacijom. Ona je, naime, preuzela firmu agenciju za nekretnine Euro Immobilien u Rijeci čija je danas vlasnica i dovela ju do najvećeg rasta u korona krizi. Taj prelazak nije bio lak.
“Postala sam direktorica firme u kojoj sam radila, s 27 godina. Većini je to bilo neobično pa bi se trebala objašnjavati… Uglavnom su mislili da mi je firma od tate ili muža pa ja statiram malo“, podijelila je Mateja s nama. Ona je objasnila da ako si mlada i još k tome i žena “taj prvi dio uglavnom teži”, dok dođeš na to da te zaista poslušaju i da vide da ima smisla da rade s tobom ipak prođe malo više vremena.
“Trebaš se više dokazivati – što prilično troši energiju”, zaključila je.
Istraživanje je jasno: svaka se dob može smatrati “pogrešnom dobi” za ženu, dovede se u pitanje njezina radna sposobnost kao i sposobnost za vodstvo. No, moramo prestati stigmatizirati dob žena – od toga nema koristi samo za žene, već i za cijelu organizaciju.
Izvor: women in adria
