Da li poslodavac može ponuditi ugovor o radu na vrijeme od 3 godine u kojem je naznačeno da će radnik u slučaju otkaza biti dužan nadoknaditi štetu? Do kojeg iznosa može biti ugovorena naknada štete? Koliko u tom slučaju iznosi otkazni rok? Koliko iznosi otkazni rok ako je ugovor sklopljen na 2 godine?
Iz pitanja se ne vidi sasvim precizno o čemu se radi. Međutim, o naknadi štete kod otkaza koju bi snosio radnik može biti govora samo ako radnik ne bi odradio zakonski otkazni rok ili ugovorni otkazni rok ako je kraći od zakonskog. (Za slučaj kad otkazuje radnik, ugovorom o radu je moguće ugovoriti samo kraći otkazni rok od zakonskog, a ne i duži).Pri tome treba znati da se ugovor o radu na određeno vrijeme može redovito otkazati tj. otkazati s otkaznim rokom, samo ako je takva mogućnost predviđena tim ugovorom o radu. U protivnom ugovor se ne može otkazati redovitim, nego samo izvanrednim otkazom.
Dakle, ako je ugovorena mogućnost redovitog otkaza, pa radnik redovito otkaže, ali ne odradi otkazni rok iako poslodavac to zahtijeva, poslodavac bi mogao zahtijevati naknadu štete nastalu neodrađivanjem otkaznog roka. Temeljem toga, za slučaj neodrađivanja otkaznog roka mogao bi iznos naknade štete biti unaprijed određen ugovorom o radu. Pri tome nema propisa koji bi taj iznos ograničio, ali držim da naknada štete nipošto ne bi smjela biti veća od mjesečne plaće radnika za svaki mjesec otkaznog roka. Međutim, ako je ugovorena veća naknada štete, teško bi je radnik mogao umanjiti.
No ističem, naknada štete nipošto ne može biti vezana samo uz otkaz, nego isključivo uz neodrađivanje otkaznog roka. Dakle, nije dopušteno ugovoriti da će radnik biti dužan nadoknaditi štetu ako redovito otkaže ugovor o radu i ako odradi otkazni rok, odnosno ako otkaže izvanrednim otkazom za koji ima opravdan zakonit razlog. To bi bilo protivno Zakonu o radu, ali i ustavnoj odredbi o slobodi rada. Također, naknada štete ne bi mogla biti ugovorena za slučaj izvanrednog otkaza, u smislu ako radnik izvanredno otkaže da mora poslodavcu nadoknaditi štetu.
Naime, radnik može izvanredno otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog iz članka 114. Zakona o radu, tj. ako se radi o nekoj osobito važnoj činjenici ili ako poslodavac teško krši obveze iz radnog odnosa. Dapače, ako bi radnik izvanredno otkazao zbog krivnje poslodavca, imao bi upravo radnik prema Zakonu o radu, čl. 114. st. 3. pravo tražiti naknadu štete.
U slučaju ako radnik da izvanredni otkaz, poslodavac bi jedino mogao sudski osporavati takav otkaz i tvrditi da je otkaz bio neopravdan te da stoga ugovor o radu nije prestao. No, takvih sporova u praksi uopće nema.
Dakle, odredba ugovora o radu kojom se određuje naknada štete samo zato što je radnik otkazao ugovor o radu, ne može biti važeća, tj. obvezujuća za radnika, nego bi takva odredba morala biti ništavna. Ako pak postoji odredba o naknadi štete zbog neodrađivanja otkaznog roka, nju radnik mora poštovati na način da odradi otkazni rok, što je najjednostavnije i u kojem slučaju nikakve naknade štete nema, ili da nadoknadi štetu. No, radnik ovo može izbjeći ako otkaže izvanrednim otkazom, u kojem slučaju i nema otkaznog roka pa nema niti temelja za naknadu štete. Naravno, u tom slučaju radnik bi morao imati opravdan razlog za izvanredni otkaz.
Zakonski otkazni rok iznosi mjesec dana ako je ugovor o radu trajao između jedne i dvije godine, a mjeseca i dva tjedna ako je radni odnos trajao više od dvije godine, a manje od pet godina. Važno je znati da se otkazni rok ne određuje prema tome na koje je vrijeme sklopljen ugovor o radu, nego isključivo prema tome koliko dugo je stvarno trajao radni odnos kod toga poslodavca.
