Srednje kompanije nalaze se u crnoj rupi: rastu brzo, no još su premale
Sudeći prema sve većim izdvajanjima u nekoliko posljednjih godina, kompanije sve više investiraju u obrazovanje i napredovanje svojih zaposlenika.
No, koji su najbolji načini za ulaganje u razvoj radnika i koje su šanse da se vide stvarni dobici?
Motivacija radnika i radnikova inicijativa
Na to su pitanje zajedničkom studijom pokušali odgovoriti IBM-ov Institut za poslovnu vrijednost i Human Capital Institute (HCI) iz Washingtona. Tijekom proljeća istraživači IBM-a i HCI-ja anketirali su 1.900 profesionalaca iz više od tisuću javnih i privatnih kompanija.
Allan Schweyer, izvršni direktor HCI-ja i jedan od autora istraživanja, kazao je kako se veličina organizacija pokazala kao najvažniji faktor između onih koji su dobro prošli na istraživanju i onih kompanija koje su na dnu ljestvice.
Istraživači su uočili da velike kompanije, dakle, one koje imaju od 10.000 do 50.000 zaposlenika, ne samo da se bolje i više brinu za svoje radnike, nego imaju i razvijene planove te su svjesne koji radnici s kojim znanjima i vještinama će im trebati u budućnosti.
Kompanije s manje od tisuću zaposlenika bolje su od prosjeka u prepoznavanju potrebnih vještina, suradnji i razmjeni znanja te virtualne suradnje.
Iznenađujući su rezultat pokazale srednje kompanije, one sa 1000 do 10.000 zaposlenika. One su u pet od šest ključnih područja slabije od prosjeka. Kompanije te veličine, kaže Eric Lesser iz IBM-a, "još su premale da bi se upravljanjem talentima bavile same, a nemaju ni infrastrukturu koju imaju velike kompanije".
Dvije stvari povezuju najuspješnije kompanije: one razumiju što radnike motivira i znaju radničku inicijativu povezati s poslovnim ciljevima. (A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
